Jovica Božić, vlasnik kompanije "Božić i sinovi" - Ulažemo 10 mil EUR u nova postrojenja za reciklažu
23 Dec 2014
Kompanija "Božić i sinovi" planira da u narednom periodu uloži 10 mil
EUR u nova postrojenja za reciklažu u okolini Pančeva. O tim novinama,
kao i o položaju reciklera i unapređenju oblasti zaštite životne sredine
za "eKapiju" govori Jovica Božić, vlasnik kompanije "Božić i sinovi".
eKapija: Sektor zaštite životne sredine je od
formiranja nove Vlade prešao iz Ministarstva energetike u Ministarstvo
poljoprivrede? Kakvi su utisci do sada?
- Formiranjem nove Vlade tokom tekuće godine, životna
sredina zadržala je status "podstanara", ali ovog puta u Ministarstvu
poljoprivrede. Životna sredina je oblast koja zahteva permanentno
posmatranje i usaglašavanje sa okruženjem, pre svega sa direktivama EU.
Prelaskom iz jednog u drugo, po strukturi i kompleksnosti slično
ministarstva, ali nimalo srodno, mi smo ponovo u gubitku. Svaka
administrativna promena koja je pratila ove izmene učinila je da
izgubimo mnogo vremena. Životna sredina u Srbiji ima ogromne probleme –
urušen funkcionalni sistem, ukinut sistem finansiranja, evidentna je
potreba za održivim sistemom i dr. S druge strane, srpska zelena
industrija ima ogromne kapacitete.
eKapija: Zalažete se za formiranje posebnog ministarstva zaštite životne sredine?
- Takvo ministarstvo moglo bi da se u potpunosti
posveti problemima životne sredine i unapredi njenu zaštitu. Pogotovo u
trenutku kada su pred Srbijom brojne obaveze potrebno je ispuniti
evropske standarde, i u trenutku kada je otvoreno Pregovaračko poglavlje
27 tokom koga se razmatraju oblasti horizontalnog zakonodavstva,
kvaliteta vazduha, zaštite od buke, upravljanja otpadom, zaštita
prirode, hemikalije, kontrola industrijskog zagađenja i upravljanje
rizikom i klimatske promene.
Posebno ministarstvo je savet Evropske komisije i o
tome se priča još od rekonstrukcije Vlade premijera Ivice Dačića, pa i
danas kada se ponovo pominje rekonstrukcija Vlade. Na sastanku prilikom
posete delegacije Nemačke Srbiji, koji je sredinom novembra održan u
Beogradu, našoj je državi preporučeno upravo osnivanje posebnog
ministarstva za oblast zaštite životne sredine, ili barem utvrđivanje
veće odgovornosti za rad u toj oblasti unutar Ministarstva poljoprivrede
i zaštite životne sredine, ali i zatvaranje ilegalnih otpada i
kompanija koje nelegalno posluju u oblasti upravljanja otpadom.
eKapija: Da li je Vaša kompanija isplaćena za potpisane ugovore o preradi otpada u 2013. godini?
- U novembru nam je isplaćen kompletan iznos za 2013.
godinu. Kašnjenje novca je usporilo rast količina sirovina koje
prikupljamo i tretiramo. Neki operateri su bili i blokirani od banaka,
ali novac je ipak stigao u poslednjem času i svi smo ponovo pokrenuli
sve kapacitete za sakupljanje, otkup i tretman. Verujem da će naš
rezultat u ovoj godini biti za oko 20% bolji nego u 2013. godini. Da
nismo imali finansijskih problema, odnosno da je novac od države stigao
na vreme, ovogodišnji rezultat bi bio 60-90% veći.
eKapija: Raspisan je konkurs za podsticajna
sredstva za reciklere za 2014. godinu, koji traje do kraja januara
sledeće godine. Šta očekujete od ovog konkursa?
- Godišnji konkurs je nekada bila zakonodavna obaveza
Fonda za zaštitu životne sredine. Operateri su mogli da apliciraju za
sredstva kvartalno. Fond je obrađene i usaglašene zahteve operatera
isplaćivao u roku od 45 dana nakon apliciranja. Nakon usvajanja zakona o
ukidanju Fonda, sistem je zakomplikovan i nastali su problemi. Novac od
taksi obveznika se sliva u republički budžet i koristi se pravilima
finansiranja javnih troškova. Nastaju problemi nadležnosti,
solventnosti, usaglašenosti sa planom korišćenja budžetskih sredstava.
Operateri više ne mogu da računaju na sredstva kvartalno, sve zavisi od
budžeta ili rebalansa.
Po
aktuelnom konkursu imali smo inspekcijske kontrole prva tri kvartala.
Validaciju kontrole, potkrepljenu finansijskim instrumentom - ugovorima
nemamo. Ovo je novonastali sistemski problem, pa samim tim, nemamo ni
potvrdu prethodnog rada, niti finansijski obračun. Kontrolu četvrtog
kvartala očekujemo tokom januara. Nadam se da ćemo ujedno početkom
naredne godine sa Ministarstvom – državom, potpisati ugovore za posao
urađen tokom 2014. godine. Ugovorom, država postaje naš poslovni
partner, te preuzima obavezu da nam iz budžeta isplati podsticajna
sredstva za tretirane količine.
eKapija: Najavljivano je formiranje
budžetskog fonda za zaštitu životne sredine, a pojavljuju se ideje za
osnivanje Nacionalnog zelenog fonda. Koliko je izvesno formiranje takvih
fonda? I šta bi to značilo za reciklere?
- Fokus je na identifikaciji novog sistema
finansiranja životne sredine. Komisija EU predlaže što brže
uspostavljanje sistema finansiranja i podizanje administrativnih
kapaciteta. Finansiranje direktno iz budžeta kao sada je neodrživo,
veoma je rizično i nesigurno. Finansiranje u oblasti životne sredine
mora da ima sigurne i transparentne izvore i namensko korišćenje, a to
je državna, vanbudžetska, nezavisna finansijska institucija, kako god se
ona zvala. Ovakva institucija je neophodna i za finansiranje projekata
koji se mogu sufinansirati iz IPA fondova, kao i drugih EU fondova. Što
pre bude oformljena posebna finansijska institucija odnosno fond, to
ćemo pre pokrenuti investicije u nova postrojenja, nove tehnologije, ali
i u nova radna mesta.
Odgovorno tvrdim da je reciklažna industrija jedna od
retkih privrednih grana koja ima rast, a ako bi bio uveden fond,
siguran sam da bi imali najveći privredni rast u Srbiji i da bi
zaposlili direktno i indirektno još nekoliko hiljada ljudi.
eKapija: Šta bi država trebalo da uradi kako bi se poboljšao poslovni ambijent za reciklere?
- Najveći izazov pred donosiocima odluka u ovom
trenutku je obezbediti adekvatan i održiv izvor finansiranja investicija
u životnu sredinu, kojih je u državi jako malo. Usled nedostatka jasnih
strategija razvoja, nezrelih tržišnih uslova i zanemarivanja osnovnih
postulata održivog razvoja, u Srbiji se ne može smatrati uspešnom
primena principa "zagađivač plaća" i principa "produžene odgovornosti".
Efikasna primena ekonomskih instrumenata mora biti zakonski definisana i
tržišno zasnovana. Ekonomski instrumenti treba da obezbede sigurne
izvore finansiranja zaštite životne sredine, odnosno da poboljšaju
stepen zaštite životne sredine. Neophodno je definisati efikasan sistem
kontrole naplate svih finansijskih obveznika, kao i transparentnu
kontrolu namenskog korišćenja finansijskih sredstava.
Neophodno je sprovesti primenu principa "produžene
odgovornosti" proizvođača, jedan od načina mogao bi da bude preko
trgovinskih lanaca i distributera, što je slučaj u mnogim zemljama sveta
i Evrope. U Švajcarskoj su npr. trgovinski lanci glavni "kanal" za
povratak otpadnih električnih i elektronskih uređaja. Tu su maloprodajni
objekti identifikovani kao glavne tačke za pristup vraćenoj opremi.
Istovremeno, ne treba zanemariti ni uvažavanje teritorijalne
pripadnosti, kako bi troškovi transporta bili manji, a transport
sigurniji.
Trgovanje opasnim otpadom u funkciji stimulacije je
nedopustivo, i kao takvo se primenjuje jedino u Srbiji. Opasan otpad je
neophodno bezbedno zbrinuti i nikako trošiti novac u cilju stimulacije.
Zbog znatno većih troškova sakupljanja, transporta, skladištenja,
tretmana i konačnog zbrinjavanja u odnosu na nižu finansijsku dobit koja
se ostvari plasmanom dobijenih sekundarnih sirovina nakon tretmana,
neophodno je nadoknaditi novonastali finansijski debalans. Nastali
debalans se nadoknađuje putem sistema finansiranja.
Jednako je nedopustivo da, kada je reč o pravnim
licima, operateri postrojenja za tretman opasnog otpada do istog dolaze
putem javnog nadmetanja, po principu "ko plati više". Ovo usvojeno
pravilo trgovanja opasnim otpadom mora da bude iskorenjeno, a novac se
mora namenski koristiti, što bi trebalo sprovesti sistemom inspekcijskih
službi raznih nadležnosti. Danas su recikleri prinuđeni da plaćaju
otpad koji bi trebalo od generatora da preuzimaju bez nadoknade. Tako
umesto da novac koriste za povećavanje kapaciteta i razvoj sakupljačke
mreže, novac troše na otkup. Kada bi bio uveden finansijski red,
odnosno, kada bi svi obveznici plaćali ekološku nadoknadu, a generatori
predavali, umesto što prodaju svoj opasan otpad, finansijsko opterećenje
prodajne cene proizvoda bi bilo manje. To bi za posledicu imalo i niže
cene prodaje svih EE proizvoda. Kako bi to bila lepa vest za privredu i
krajnje kupce.
eKapija: Planirate da izgradite postrojenje za reciklažu električnog i elektronskog otpada. O čemu je reč?
- Da bismo održali korak sa najboljima i da bi se još
bolje pozicionirali, kako u Srbiji tako i u Evropi, planiramo da deo
profita koji smo ostvarili i uz pomoć bankarskih kredita kupimo novo
postrojenje za reciklažu EE otpada. Naš cilj je da iz otpada dobijemo
što veće količine sirovina kao što su bakar, aluminijum, gvožđe,
plastika...
Druga faza razvoja je - urbano rudarstvo. Radimo na
idejnom tehnološkom projektu izgradnje postrojenja za preradu
automobilskih i drugih katalizatora, za valorizaciju plemenitih metala
iz raznih oblika i vrsta otpada. Namera nam je da modernim tehnološkim
procesima dobijamo platinu, paladijum, cink, zlato, olovo...
Realizacija novih tehnoloških rešenja za tretman
otpada zahteva koherentnost više propisa, čije su nadležnosti definisane
različitim zakonima. Posle 2020. godine biće znatno teže nego danas
izvoziti opasan otpad u zemlje EU. Državna strategija je otvarati
postrojenja za tretman otpada. Strategija nas investitora je da otvaramo
ista postrojenja, ali postoje barijere. Velika je neusaglašenost zakona
o upravljanju otpadom i planskih urbanističkih dokumenata. Gotovo
nijedan lokalni planski dokument nema lokacije sa smernicama za
delatnost sa otpadom. Ako i ima, onda se odnosi na komunalni otpad, a
nikako na opasan otpad. Pomenute barijere moraju hitno da budu
uklonjene, kako bismo došli do rešenja. Dok god bude prepreka i dok ne
bude jasno definisano gde šta može da se odlaže, tretira i prerađuje,
Evropa nam neće biti bliže.
eKapija: Kada bi to moglo da bude realizovano? I kolika će biti vrednost investicije?
- Prvu fazu investicije realizovaćemo, nadam se u
prvom kvartalu 2015. godine, pod uslovom da država ispuni sve zakonske
obaveze, raspiše neophodan konkurs i potpišemo ugovor za podsticajna
sredstva na osnovu količina EE otpada koje smo tretirali u 2014. godini,
a koje nam je inspekcija zapisnicima overila.
Druga faza zavisi od izrade Generalnog plana
regulacije za naseljeno mesto Omoljica, odnosno njenu privrednu zonu,
gde planiramo da investiramo. Bitno je da planskom dokumentacijom bude
omogućena gradnja na toj lokaciji. Ako to ne bude predviđeno planom, ni
najbolje svetske tehnologije neće imati šansu za implementaciju.
U državi se svakodnevno govori o privrednom razvoju i
otvaranju novih radnih mesta, a s druge strane ona ne stvara jasne i
čiste zakonske i planske mogućnosti za gradnju istih. To mora pod hitno
da se promeni jer u protivnom neće biti ni razvoja, ni napretka, pa tako
ni zapošljavanja. Ludost je da IT komponente i podsklopove izvozimo u
Evropu, a da drugi iz njih vade vredne i plemenite metale, umesto da to
radimo mi u našoj državi. Srbija se ne može pohvaliti stranim
investitorima u reciklažnu industriju iz samo jednog razloga - zbog
nedefinisane zakonske i planske dokumentacije. Vrednost naših planiranih
investicija biće veća od 10 mil EUR, a plan je i da direktno zaposlimo
najmanje oko sto radnika i indirektno više od hiljadu.
Želeo bih da naglasim da ovo nije prazna priča. Neka
nam država omogući da uložimo i gradimo, a mi ćemo to i uraditi. I ne
samo mi, već i mnogi drugi, ali isključivo na jasno definisanim
lokacijama i uz postojanje jasnih zakonskih propisa.
Zelena industrija je najbolja grana za investiranje u
celom svetu, a posebno u Srbiji jer ovde još uvek ne postoji prava
konkurencija i tek smo na početku razvoja. Na državi je da nam to i
omogući.
Intervju - Sagovornik: Jovica Božić, vlasnik kompanije "Božić i sinovi"